Dabogda imao pa nemao!

Najgora židovska kletva je “dabogda imao pa nemao!”. Možda ste imali uspješnu firmu koja je zarađivala milijune, ili ste imali dobro managersko mjesto s mnogim beneficijama, možda ste završili fakultet i nadali se da ćete raditi u struci… Što kada se nađete u situaciji da sve to nestane ili se planovi izjalove? Iako ste možda i predvidjeli takvu mogućnost teško se suočiti s takvim razvojem događaja. Uz niz pobjeda i nagrada često se isprepeće neizbježni red poraza. Način na koji se oporavljamo od poraza, kako se dižemo na noge i nanovo gradimo ono što je porušeno određuje naš karakter i potencijal koji imamo ili nemamo. Za poduzetnike građenje porušenog je nešto što je uglavnom neizbježno. Početi ispočetka zato što smo procijenili da moramo ili zato što smo bili prisiljeni je ono s čime se svako mora suočiti a pogotovo poduzetnici. Poraz i neuspjeh se mogu dogoditi ali oni ne moraju biti kraj. Kad pogledam na svoj život mogu se sjetiti mnogih poraza. Diplomirao sam na zračnom prometu i nakon diplome i čekanja uspio sam dobiti odrađivanje pripravničkog staža na aerodromu Split. Nadao sam se da ću nakon te godine stažiranja dobiti stalni posao ali se to nije dogodilo. Kako nisam mogao naći drugi posao a dobio sam i obitelj o kojoj sam se morao brinuti vratio sam se u fast food koji su godinama držali moji roditelji. Supruga mi je postala i partner u poslu. Uz naporan rad posao je počeo rasti te smo otvorili još darovni dućan na istoj lokaciji. Kako se zemljište na kojem je bio naš biznis denacionaliziralo bili smo prisiljeni izaći iz tog prostora. Za nas je i to bilo stresno i nismo bili sigurni što dalje. U to vrijeme McDonald’s je dao oglas u dnevnim novinama u kojem je tražio franšizera za Split. Javili smo se bez previše nade a na kraju McDonald’s je izabrao nas između stotina kandidata. U McDonald’s-u sam proveo deset dobrih godina. Na žalost McDonald’s je nekoliko godina prije mog odlaska procijenio da im je na nekim tržištima bolje vratiti franšizne restorane u korporaciju te prodati cijelo tržište jednoj osobi. To se na kraju i dogodilo. Nakon deset godina “sigurnosti”, što u stvari niti ne postoji jer ništa nije sigurno osim smrti, realno sam doživio udarac i morao sam dobro promisliti kako nanovo izgraditi uspješan biznis. Znajući da je franšiza prečac do uspješna biznisa par mjeseci sam kontaktirao nekoliko franšiza o čemu sam već pisao i na kraju sam izabrao Signaramu. Početak je također bio težak jer je to uz sav trening i podršku bilo kompletno novo područje za mene a biznis je trebalo izgraditi. Danas firma ima šest zaposlenih a već četvrtu godinu imamo rast prometa. Poanta je u tome da ćete doživjeti udarce u svojoj karijeri i životu a evo i recept koji možete sljediti. Prvo kad vas život udari po glavi isplačite se, urličite ili što god vam padne na pamet ali to ne bi trebalo trajati više od pola sata (što kraće to bolje). Nakon toga prestanite s samosažaljevanjem ili eventualno optužbama. Stresite prašinu s sebe i počnite ispočetka. Ako uspijete u tome iskreno vam čestitam jer ste tada počeli s stvaranjem bolje verzije sebe a ono negativno što se dogodilo vas je obogatilo za jedno iskustvo.