Danas sam dobio email u kojem me jedan čovjek pita zašto nisam ništa pisao nakon 2017 te pozitivno ocjenjuje ono što sam do tada radio. Iznenadilo me je da je toliko vremena prošlo. U međuvremenu sam dobivao mailove u kojima su ljudi tražili savjete i svima sam pokušao pomoći koliko sam mogao. Nisu ove teme koje obrađujem interesantne širem krugu ljudi jer ne žele baš svi biti poduzetnici ili franšizeri. Ne toliko da ne bi željeli imati firmu nego više zbog straha od neuspjeha.
Dobar dio onih koji bi željeli krenuti razmišljaju kako smanjiti rizik. Jedan čovjek me je pitao da “tko njemu garantira da će franšiza koju bi kupio biti uspješna?”. Nitko vam ne može garantirati da ćete biti uspješni ili da vaš novi poduzetnički pothvat neće biti teški promašaj. Dapače, veće su šanse da se to dogodi nego da uspijete. Pogotovo ako vam je fokus na smanjenju rizika a ne na to kako postati uspješan. Strah nije osobina koja vam može puno pomoći.
Rizik možete smanjiti na drugi način. Prvo pravilo je da razumjete vaše tržište ili potencijalne kupce. Što god da se odlučite raditi. Koji god proizvod ili uslugu planirate nuditi velika je šansa da netko to već radi ili nudi. Ući na tržište s blijedom kopijom onih koji su već na tržištu nije nešto što bi trebali pokrenuti. Takav plan je bliži “smanjivanju rizika” nego kako postati uspješan ili osvojiti tržište. Tko prati blog zna da sam vlasnik grafičkog centra Croativno.com te često odem na sastanak s ljudima koji otvaraju nove biznise. Dođem ja tako u neki prostor koji je na relativno lošoj lokaciji i čovjek mi opisuje što će raditi i čime se baviti. Vidio je jedan dućan na puno boljoj lokaciji od njegove i veći dućan od njegovog. Bave se prodajom polovne robe i on želi preslikat njegov model te je još dogovorio da će kupovati robu od njega. Ne treba biti posebno mudar da se predvidi da takav plan nema svijetlu budućnost što se vrlo brzo i pokazalo točnim.
Ako već netko planira preslikati neki poslovni model bar da doda nešto po čemu će biti jedinstven, da po nečem bude prepoznatljiv, bolji od drugih. Ima ljudi i koji se žele boriti istom uslugom ili proizvodom s nižim cijenama od konkurentskih firmi što je vjerujem pogrešna taktika. Koliko ljudi ima koji idu kupiti krevet ili hlače ili jaknu te prvo pita šta vam je najjeftinije? Ne kažem da ih nema nego koliko ih ima? Ne puno. Ako planirate nešto pokrenuti neka vam plan bude da s svojim proizvodom ili uslugom riješite nečiji problem koji prepoznate. Sinoć sam gledao seriju Crno Bijeli svijet u kojem žena preuzima propali butik “Bajadera” gdje je upala s tim da je prošla vlasnica prevarila za novac i pobjegla u Kanadu. Ima neke haljine koje nitko ne želi, kamatari, koje joj je stara vlasnica navukla na vrat, traže svoje… Ukratko situacija iz koje se teško izvući. Mogla je imati strategiju da “smanji rizik” ili da postavi cilj i strategija za uspjeh. Prosvjetljenje je doživjela kada joj je došla jedna mlađa žena koja je tražila ono što ona nema, što nema nitko u gradu. Pokazala je sliku Madone u njenoj tipičnoj odjeći osamdesetih iz nekog magazina, koji su u to vrijeme bili popularni, i žena je odmah napravila strategiju kako riješiti problem onih koji su u to vrijeme željeli tako izgledati ali nisu imali gdje to kupiti.
Sinoć je počela i nova sezona serije Milijarde na HBOu. To mi je omiljena serija. U zadnjoj sezoni Chuck Rhoades do tada utjecajni državni odvjetnik doživio veliki poraz i dobio otkaz i praktično ostaje preko noći bez ikakvog utjecaja a i prijeti mu opasnost da ga njegovi neprijatelji potpuno unište. Interesantno je gledati kako se Chuck ne predaje i pokušava stati na noge. Dolazi mu utjecajni klijent koji želi dozvolu za nošenje oružja što je u očito gotovo nemoguće dobiti u New Yorku. Prvo se Chuck pokušava izvući savjetujući klijentu da mu oružje ne treba a čovjek mu kaže da je mislio da je Chuck utjecajan i da utječe na šefa policije. Opet se sve svodi na rješavanje tuđih problema i pri tome riješiti svoje probleme. Chuck ne može doći šefu policije jer nema više funkciju niti je utjecajan i zanimljiv je put kako dolazi do rješenja. Jedino što Chuck ima je jedna iskaznica koja omogućuje besplatan parking na području cijelog grada, čak i tamo gdje je zabranjeno a koju može pokloniti nekome. Chuck dolazi do šefa policije i načuje da šef ima problem s igračem bejzbola točnije najboljim bacačem juniorske bejzbolske momčadi koji je pola godine stariji da može igrati u konkurenciji u kojoj igra. Chuck pokušava dobiti dozvolu za oružje velikoj faci ali ga šef policije gotovo potjera. Zna da mora riješiti šefov problem s igračem i kreće u akciju. Mora doći do veleposlanika Suareza iz Dominikanske republike iz koje je igrač koji ima problem viškom godina za igranje u juniorskoj momčadi. Zna da čovjeka koji ima ulaz kod veleposlanika i dolazi do njega i pita ga u glavu što mu treba pa uz put sazna i što Chacku treba. Ovaj mu otkrije da veleposlanik ima problem s posinkom i da nije najbolji trenutak ali Chacku je to samo jedan plus i vrijedna informacija o tuđim problemima koje eventualno može riješiti da bi kao krajnji rezultat riješio svoje probleme. Čovjek otkrije Chucku svoju cijenu pristupa veleposlaniku a to je ulaznice za dječju proslavu Hanuke u središnjoj sinagogi. Nađe čovjeka koji ima karte a koji neće biti u gradu za vrijeme događaja jer ide na skijanje u Deer Valley. Čovjek traži sezonsku kartu pravo prvog izlaska na staze pola sata prije otvaranja što je najveća moguća povlastica a ima ih samo pet koje postoje. Sazna da jedan bogati broker kojeg je u prošlosti proganjao kao državni odvjetnik ima tu kartu te pošalje ženu koja je vrhunski psihoterapeut da užica karte što ona i napravi s tim da je zauzvrat ponudila odraditi tretman s tim brokerom koji već ima ozlijeđeno koljeno pa i onako ne može skijati. Pokaže se da ovaj koji ima pristup veleposlaniku u stvari ima pristup čovjeku koji ima pristup veleposlaniku te taj, nećete pogoditi, također ima problem. Njegov problem su kazne za parkiranje u vrijednosti 3000 usd na što mu Chuck ponudi već spomenutu kartu za besplatno parkiranje i na zabranjenim mjestima. Chuck konačno dolazi do veleposlanika čiji je dvadesetogodišnji posinak išao s curom koja je imala šesnest godina a njeni roditelji su ga prijavili policiji koja ga je ragistrirala kao seksualnog prestupnika. Kako im se u susjedstvu otvara škola zbog svog stečenog “statusa” mora odseliti. Tu mu je uskočio dotadašnji “vjekovni neprijatelj” a sadašnji saveznik Bobby Axelrod koji je utjecao da se škola otvori na malo daljoj lokaciji tako da posinak ipak ne mora iseliti. Veleposlnik sav sretan pita što može učiniti na što Chuck traži ono što treba šefu policije. Na kraju Chuck dolazi šefu policije i pokaže da je rodni list famoznog prestarog juniora uništen i da mu bjanko rodni list koji šef treba ispuniti i vratit ga za arhivu. Na kraju Chuck dolazi do cilja i dobiva tu željenu dozvolu za oružje.
Znam da vas neće puno ovo pročitati do kraja i da bi više pažnje izazvao da sam snimio svog dragog Arona kako mi daje šapu ali mislim da ste vi vrjedniji iako vas je malo. Nisam sad ovo pisao da bi prepričavao omiljenu seriju nego da dobijete inspiraciju jer sam siguran da svi mi imamo probleme pa možda možete promisliti čije probleme možete riješiti i kako to može pomoći da usput riješite svoje probleme ili napravite biznis.
