Iznenadilo me je da iako nisam pisao jako dugo posjećenost stranice nije zanemariva. To me je ponukalo da napišem koji red kad već postoji interes. Oni koji prate znaju da sam bio prvi franšizer McDonald’s u Hrvatskoj te da sam nakon toga nastavio kao master franšizer Signarame u Hrvatskoj. Ideja je bila da do danas bude sedam Signarama centara koji bi otvorili franšizeri kojima bi pomogao zajedno s ljudima iz uprave u Floridi. Kada sam bio na treningu nije mi palo na pamet da bi se moglo dogoditi da osim moga ne bude ni jedan takav centar. Upravo to se i dogodilo. Prava da imam ovo tržište nije bilo jeftino i kako se pokazalo to je bila loša investicija. Prije šest mjeseci je poslala još i gora kada je direktor Signarame poslao račun za royalty za svih sedam nepostojećih storova. Priznajem da mi to nije dobro sjelo i od tada su pukle sve veze koje su postojale među nama. Signarama više ne postoji u Splitu ili Hrvatskoj. Svi njihovi znakovi s našeg centra su uklonjeni i na istom mjestu rodio se brend Croativno koji ima sličan program. Ne krijem da je trening u Floridi bio odličan iako par tjedana nije dovoljno te da je možda podrška bila razlog što sam pregrmio prvu svima kriznu godinu a moja je pogotovo bila takva jer sam krenuo na vrhuncu krize. S druge strane, to sve sam debelo platio i ništa mi nije poklonjeno.
Nakon, uglavnom, pozitivnog iskustva s McDonald’s-om tražio sam novu franšizu jer sam vjerovao da je to pravi put. To se pokazalo djelomično točnim. Postoje stotine različitih franšiza a one najpoznatije se mogu nabrojati na prste jedne ruke i takve uglavnom nisu dostupne jer su ili previše skupe ili su već zauzete. To što neka franšiza nepoznata ne znači da njihov biznis model nije jako dobar i primjenjiv na naša tržišta. Pravo pitanje je vrijedi li to tih para koliko davatelj franšize traži? Po mom mišljenju, ne vrijedi. Ono što davatelji franšize najviše cijene je njihov brend tj. njihovo ime. U USA njihova imena i vrijede te kao dio velikog sistema imate prepoznatljivost brenda, imate zajednički nacionalni marketing, ostvarujete razne pogodnosti npr. pri kupnji strojeva i materijala . Ovo nabrojano ne postoji na malim lokalnim tržištima kao što je naše. Njihov brend je ono šta na ovom tržištu najmanje vrijedi. Kada radite dugi niz godina na vašem tržištu taj brend je dobio prepoznatljivost najvećim dijelom zbog vas. Ako odlučite otići, morati početi ispočetka. Ako npr. od tisuću ljudi jedan možda zna za neki franšizni brend teško ćete zbog samog tog brenda ostvariti neku prednost ili korist. Ono što najviše vrijedi je njihov know how te podrška koja je posebno važna prvih godinu dana jer u tom razdoblju najviše firmi propadne.
Trebalo mi je petnaest godina aktivnog rada u franšiznim sistemima da shvatim što se isplati uzeti iz franšiznih modela. Nečije ime mi ne treba. Know how i podrška mi trebaju barem godinu dana. Mogu živjeti i bez newslettera od davatelja franšize, bez world expo ili sličnih događaja koji služe davateljima franšize da pokažu snagu i veličinu svoga sistema i ne želim razvijati tuđe ime niti im svaki mjesec plaćati od 6 do 8% royalty. Kad tako definirate stvari shvatit ćete da ne postoji ni jedan davatelj franšize koji vam je to spreman omogućiti. Nedavno mi je postalo jasno da nisam jedini koji je to zaključio. Našao sam nekoliko europskih ex franšizera koji su nastavili isti sistem samostalno pod svojim imenom a koje sam ja u naslovu nazvao “odmetnute franšize”. Ako ste našli neku franšizu koja vas zanima možete se javiti jer vjerujem da bih vam mogao omogućiti da dobijete trening od nekog iz sistema koji vam se sviđa te vam pomoći da napravite samostalni vizualni identitet te da pokrenete biznis za koji nećete trebati plaćati royalty.
