Možete li sami razviti startup?

Nakon duže pauze evo me opet. Najteže mi je napisati naslov jer ako pogriješim ljudi neće ni pročitati tekst bez obzira na kvalitetu posta. Ljudi s kojima se družim uglavnom znaju za moj blog pa u društvu često krenu teme vezane za ovo o čemu pišem. Prije par dana zvao me prijatelj na kavu i rekao da će tamo biti njegov prijatelj koji je ušao u jedan biznis. Nazovimo ga ovom prilikom Rudolf. Ne želim pisati detalje jer ne želim da se čovjek ili biznis prepozna. Uglavnom, osnivači su napravili interesantan proizvod od kojeg su puno očekivali. Rudolf im je trebao jer je imao znanja koja su im trebala ali ga nisu mogli priuštiti pa su mu zauzvrat ponudili postotak biznisa što je on i prihvatio. Svaki biznis ima ova tri segmenta:

1. Prodaja i marketing
2. Proizvod ili usluga
3. Financije

Osnivači su se fokusirali na samu proizod i produkciju. Razvijanje proizvoda, zaštitu prava, pronalaženje i pregovori s proizvođačima… Financije su očito bile limitirane ali za naše uvjete uložila se pristojna suma. Kako stvari stoje izgledi za uspjeh trenutno nisu veliki. Iz razgovora s Rudolfom shvatio sam da su nedovoljnu pažnju posvetili najvažnijem segmentu a to je prodaja. Izgleda da su nekim čudom mislili da će klijenti saznati za njih jer su otišli na par sajmova i navaliti na njihov proizvod što se na žalost, ali očekivano, nije dogodilo. Ekipa je trebala shvatiti važnost prodaje i ako u svojim redovima nisu imali čovjeka sposobnog da se uhvati tog segmenta trebali su ga pronaći i ponuditi mu udio u biznisu ako već nisu imali dovoljno novca da ga plate. Iz toga se izlači zaključak da ni sam biznis nije bio dobro vođen.

Nije to nešto novo. Mnoge svjetske kompanije su prolazile slične krize. Pitanje je da li bi Facebook bio ovakav kakav je danas da Mark Zukenberg nije doveo Sherly Sandberg (ex Google) da mu bude desna ruka. Šef Netfilxa, kojeg na žalost još nema na našim prostorima, Reed Hastings je zaposlio Leslie Kilgore (ex Amazon) na poziciju CMO (chief marketing officer). Čak su osnivači Google Larry Page i Sergey Brin doveli Erica Schmidta (ex Novell) na čelo Google. Problem je što igrači takvog kalibra ne sjede doma i čekaju da ih netko nazove. Svi oni su već imali vrhunske pozicije, uvjete, ugovore što dodatno otežava njihovo vrbovanje.

Ovo su neke druge priče i druge dimenzije ali i ova Splitska priča je naišla na slične probleme. Rudolfa su očito uspjeli uvjeriti da cijela priča ima potencijala ali nisu osjetili da im fali još važnija osoba pa je nisu ni tražili. Da su tražili osobu koja bi mogla kvalitetno voditi cijeli projekt morali bi joj ponuditi udio u biznisu. Vjerojatno se pitate koliki obično udio u biznisu takva osoba može očekivati? To ovisi o dosta faktora ali ako je startup na samom početku onda je to minimalno 15% za CEO poziciju (recimo da je to direktor). Ovo dosta ovisi i koliku ste plaću u mogućnosti ponuditi. Što je manja plaća udio u vlasništvu je veći i obrnuto. Ostale manje važne pozicije naravno dobivaju manji postotak ili plaću.

Još jedan problem je da nemate garanciju da će netko u kojeg ste polagali sve nade uspjeti ostvariti vaše želje i planove. Takve stvari morate predvjeti ugovorom za šta trebate imati dobrog odvjetnika koji također košta.

Franšiza je neka druga priča jer vas davatelj franšize priprema i prati cijelim putem. Mogućnosti zarade su manje ali mogućnost za uspjeh je veća.