Vapiano, franšiza od milijun dolara.

Nedavno sam pisao o ovoj franšizi i iznenadilo me je kada sam vidio da su zatvorili vrata svog jedinog restorana u Zagrebu i Hrvatskoj. Vapiano je franšiza u vlasništvu partnera koji su uglavnom bivši franšizeri McDonald’s-a u Njemačkoj. Projekt je započeo 2002 godine. Danas se taj lanac proširio širom svijeta pa je tako otvorio svoja vrata i u Zagrebu, Beogradu i Sarajevu. Kao što sam već rekao Zagreb je zatvorio svoja vrata a kako čujem ni u ova dva druga grada ova franšiza ne briljira. Kako su franšizeri iz McDonald’s-a pokrenuli ovu franšizu nastavila se veza te dvije franšize na način da su manageri koji su bili prisiljeni napustiti McDonald’s utočište potražili u Vapianu.  Slično se dogodilo i u ova tri spomenuta grada. Uglavnom ekipa koja je uzela franšizu se očito nije proslavila. Po stranicama Vapiana ulog u jedan restoran iznosi između 868,850 USD i 1,582,000 USD tako da je zatvaranje zagrebačkog franšiznog restorana priličan udarac. Franšizeri se nisu aktivno uključili u vođenje restorana nego su zaposlili Tomislava Barića kojeg poznajem jer je meni pomogao otvoriti Splitski restoran a poslije je vodio McDonald’s restoran u Zagrebu nakon čega je otišao raditi isti posao u Švedsku. Pozicija voditelja Vapiana u Zagrebu je trebala biti vrhunac njegove karijere ali na žalost stvari nisu išle onako kako se je Tomislav nadao. Danas  je Tomo slobodan pa ako nekome treba jedan takav stručnjak neka mi se javi pa ću vas spojiti s Barićem. No, da nastavimo. Iskoristio sam poznanstvo s Tomom da pokušam saznati što je krenulo po zlu. Saznao sam da je koncept zamišljen savršeno ali da je podrška bila nikakva. Trojica partera koji su uzeli franšizu nisu imali dovoljno kapitala za cijelu investiciju što se pokazalo kako možda najveći problem jer je zbog toga trebalo plaćati skupe kredite i lizinge. Najam restorana je bio 15000 eura. Na platnom spisku je bio 40 ljudi. Vapiano je uzimao 6% royalty-a. Kako bi ovaj tekst trebao biti svima lako razumljiv prestat ću s postotcima i brojkama. Uglavnom restoran je zatvoren a izgleda da je ostalo i dosta nepodmirenog duga. Tomislav je pokušavao sve ali vlasnici franšize nisu imali sluha za njegove ideje. Na njemu je ostalo da pokuša održati sve na mjestu iako su plaće kasnile mjesecima, kasnilo se s uplatama dobavljačima, nije se ulagalo u marketing što je sve skupa dovelo do zatvaranja hrvatskog restorana.