Na Facebooku sam napisao da sam na poziv Američke ambasade i gospodina Igora Pavlina koji je predsjednik Slovenske Franšizne Asocijacije 10. 05.2011 na Franšiznom forumu u Ljubljani govorio o ulasku Američkih franšiza na manja Europska tržišta. Bilo je vrlo zanimljivo slušati i podijeliti iskustva s kolegama.
Često se isticao primjer Subway-a koji je u Europi ali i u Americi očito u krizi. Po Godišnjoj listi 500 najboljih franšiza Entepreneur magazina Subway je 2007, 2009 i 2010 godine bio prvi, 2008 bili su drugi a ove 2011 godine pali su na deveto mjesto. Vjerojatno su i ta prva mjesta na listama bili naznaka problema koji se vide u ovoj godini a u sljedećima godinama će Subway još snažnije padati na listama najboljih. Jedan od kriterija ocjenjivanja je i rast broja restorana što se ujedno pokazalo i kao problem poznat kao “kanibalizam”. Taj pojam označava pojavu kada ne teritorij jednog restorana dođe drugi restoran koji “jede” posao od postojećeg restorana. Broj Subway restorana u zadnjih 10 godina se više nego udvostručio. Davatelj franšize uzima svoj postotak bez obzira da li franšizer ostvaruje dobit ili trpi gubitak a kanibalizam može gurnuti franšizera na onu nepoželjnu stranu i praktično ga dovesti do bankrota.
U Njemačkoj se 2007 godine pisalo o Sonji Birkel i Davidu Mauku koji su godinama radili kao regionalni manageri u McDonald’su i koji su stekli savršeno iskustvo za početi novu karijeru kao franšizeri Subwaya u Michefieldu. Puni nade skupili su uz pomoć kredita 184.ooo EUR te su otvorili svoj restoran. Ispočetka su biznis je išao super te su radili tjedno. Nakon tri mjeseca promet je počeo padati da bi se ujednačio na tjedno što nije više bilo dovoljno za pokrivanje troškova rente, režija, plaća zaposlenicima, kamata i troška za oglašavanje koji su obavezni dati Subwayu. Sigurno nije pomoglo ni plaćanje preskupih namirnica kao i obaveza prema Subwayu. Birkel je izjavio da im ništa nije ostajalo iako su radili po dvanaest sati dnevno. Nakon petnaest mjeseci bankrot je bio neizbježan. Restoran je prodan za samo a franšizeri su izgubili sve za što su cijeli život radili pa čak i više od toga.
Da li je njihova priča iznimka, kombinacija nesretnih okolnosti? Očito nije. Konzervativna procjena govori da čak 30% Subway franšizera u Njemačkoj jedva preživljava. Kada otvarate Subway restoran vaša je obaveza da pokrivate cijelu investiciju te da poslije plaćate rentu i royalty Subwayu. Za Subway je to super jer im raste broj restorana na kojima ostvaruju profit bez da su investirali svoj novac. Sve je to OK dok franšizer ostvaruje dobit i vraća svoju investiciju. Problem nastaje kada se to ne dogodi.
To je takav koncept, tu i dalje vrijedi pravilo da u prvih godinu dana 90% firmi se zatvori, a od tih 10% nakon 5 godina ostane 1%. Kupiti franšizu ne znači znati zarađivati.
Agata, ovi podaci su točni za samostalne startup biznise. Za franšizne biznise situacija je bitno drukčija. Zbog toga sam i sam nakon McDonald’s franšize uzeo Signarama franšizu i već je uspješno vodim tri godine.
Točno je da kupnjom franšize niste 100% sigurni da nećete propasti ali šanse su vam daleko veće ako pratite poslovni model i odaberete pravu franšizu.
Procitao sam cijeli blog.
Ovo me interesuje, ne bih da zvucim nekulturno ali mi zaista nije jasno da li se vasa kupovina franšize Signarama isplatila? Da li ste stvarno stekli prednost u odnosu na konkurenciju?
Nakon deset godina McDonald’s franšize bilo je samo pitanje koju ću franšizu izabrati. Franšiza je cijeli paket koji je potreban da bi neki biznis uspio. U mom slučaju ušao sam u Signaramu bez iskustva u tom području. S kupnjom franšize praktično sam stekao 25 godina iskustva, podršku i pristup mreži od 850 franšizera u 52 zemlje na svim kontinentima. Kad mi treba pomoć uvijek je tu netko tko će mi rado pomoći. Ljudi često razmišljaju da bi mogli proći jeftinije ako sami krenu računajući da će savladati produkciju i kupiti neke strojeve što je po mom mišljenju pogrešno jer je to samo jedan segment poslovanja.
Na treningu u Floridi koji je trajao gotovo mjesec dana najmanje vremena smo potrošili na produkciju. Znanja koje sam stekao u Signarami i McDonaldsu su primjenjiva u svakom biznisu.
Osobno sam jako zadovoljan u Signarami i vjerujem da sam stekao prednost u odnosu na konkurenciju jer sam izbjegao da razvijam posao sistemom pogodaka i pogrešaka.
Pozdrav i hvala na čitanju i pitanju.
Robert Bilić