≡ Menu

Pitanja i odgovori – Franšiza u Hrvatskoj danas

Od studentice iz Dubrovnika Kristine Brbore dobio sam pitanja o franšizi pa sam odgovore odlučio podjeliti s Vama koji pratite moj blog. Drago mi je da me je Kristina prepoznala kao nekoga tko može odgovoriti na ova pitanja.

Kristina: Po vašem mišljenju, s kojim se preprekama vlasnici stranih franšiza (franchisors) suočavaju u Hrvatskoj, a koje se dotiču same specifičnosti tržišta i potrošačkih preferencija (navika) kupaca?

Robert: Kada sam došao u West Palm Beach u sjedište United Franchise Group koji su vlasnici Signarame razgovarali smo o ovoj temi. Manageri su me vodili po okolnim Signarama centrima gdje sam vidio njihov sistem rada. Bio sam impresioniran ali sam istaknuo da je Hrvatska specifična. Oni su se nasmijali i rekli da je običajno da svaki novi franšizer to isto tvrdi za svoju zemlju. Kako sistem funkcionira u 52 različite zemlje na svim kontinentima nema razloga da se to isto ne dogodi i u Hrvatskoj što se pokazalo točnim.

Potrošači ni ne znaju jeli neka firma ima franšizu ili ne niti ih to zanima. Potrošač bi razliku trebao osjetiti u kvaliteti i drugim stvarima specifičnim za pojedine vrste biznisa. Velika većina franšiza nije poznata u našoj zemlji i oni nude jedan poslovni model koji funkcionira. Na franšizeru je da razvije taj brand na svom području

Kristina: Koje fransizne industrije imaju najveći, a koje najmanji potencijal u Hrvatskoj?

Robert: Potencijal pojedine franšize ne ovisi samo o pojedinoj zemlji nego i o trenutnoj ekonomskoj situaciji. U recesijskoj godini potrošači smanjuju osobnu potrošnju pa se tako odriču nekih stvari ili traže jeftinije alternative. Pogledajte samo frizerske salone koji za 35kn nude ženama pranje i feniranje. To je tipičan primjer jeftinije alternative. U 2010 godini globalno su bili OUT –  SPA i solariji. IN su bili diskontni frizerski saloni, hoteli s povoljnijim cijenama usluga i sendviči. Mislim da mi nismo u tome posebni te da smo sve više izloženi globalnim trendovima. Razlika je u tome što naše tržište nema još uvijek toliko franšiznih biznisa koliko ih je prisutno u zapadnom svijetu

Kristina: Na koji nacin hrvatsko trziste i ekonomija mogu profitirati od fransiza (franchising)?

Robert: Svi koji ulaze u franšizni biznis gledaju interes. Davatelj franšize u širenju svoje mreže dobiva na mjesečnom royalty-u,  ulaženju na nova tržišta, prepoznatljivosti brenda, profitu …

Na Hrvatskom tržištu podiže se razina usluge, strani korisnici često mogu naći ono na što su naučili u svojim zemljama. Meni često znaju doći strani korisnici koji su prepoznali brend i naglase da su u svojoj zemlji već radili s Signaramom.

Kristina: Na koji nacin kupci fransiza (franchisees) u Hrvatskoj mogu profitirati od fransiza i da li su one po uvjetima dostupne ili nedsotupne za naše tržište?

Robert: Primatelj franšize ima veću mogućnost uspjeha iako ga to u startu košta više ali mu pruža veću zaštitu nego da krene samostalno i na taj način ugrozi čitavu investitiju. Podrška koju prima tokom cijelog poslovanja je također važna za poslovanje.

Postoji puno različitih tipova franšiza koje vrijede on nekoliko tisuća dolara do preko milijun dolara. Jeftinije franšize su obično home based te ne trebaju posebnu oprema a svejedno neke od njih pružaju velike mogućnosti. Zbog toga je teško reći da je franšiza generalno nedostupna za naše tržište. Nekakav kapital morate imati.

Kristina: Mislite li da bi se davatelji stranih fransiza više trebali prilagoditi hrvatskom tržištu? Ako da, na koji nacin? Ako ne zašto ne?

Robert: Svaka franšiza je specifična i svaki primatelj franšize bi trebao trebao ispitati da li određena franšiza može funkcionirati u nas.Rekao sam primatelj a ne davatelj jer davatelj ne investira novac.  Dobar primjer je Subway. Ta franšiza je godinama vodeća u svijetu a u nas je doživjela neuspjeh. Problem je bila prevelika cijena sendviča koju nije bilo moguće spustiti zbog prevelikih cijena sirovina. Cijene sirovina zbog specifične proizvodnje i standarda nije bilo moguće spustiti. Ulaskom Hrvatske u EU takvi problemi će se smanjiti ili nestati.

Kristina: Da li znate neki primjer da strani fransizni brend nije uspio u Hrvatskoj? Ako znate, zbog cega je doslo do toga po vasem misljenju?

Robert: U prethodnom odgovoru sam naveo jedan primjer. Drugi primjer je Costa Cafe koja je također doživjela neuspjeh. Hrvati nisu naučili da piju skupu kavu na decilitre te da dolaze na pult s pladnjevima po svoju narudžbu. Možda bi to prošlo kod jakog brenda poput Starbucksa ali kod Costa Cafe to nije išlo. Čuo sam da je i Vapiano zatvorio restoran u Zagrebu. Vapiano je brend koji su osnovali bivši franšizeri McDonald’sa iz Njemačke. Radi se o lancu restorana koji nude hranu u finijim interijerima koja se priprema nakon narudžbe. Baš sam pokušao ući na njihovu hrvatsku stranicu ali vidim da ne radi što samo potvrđuje njihove probleme.

Kristina: Kako povećati generalnu svijest potencijalnih kupaca franšiza o franšiznom poslovanju u Hrvatskoj?

Robert: Hrvatska je premalo tržište tako da u nas nema od 2007 franšiznih sajmova, ne postoje specijalizirani magazini a nema ni nekih web stranica koje obrađuju tu tematiku. Zato sam i počeo svoj blog koji malo više piše na tu temu. Želja mi je i idem u pravcu da moj blog preraste u direktorij franšize i mjesto okupljanja sivih zainteresiranih za franšize u cijeloj regiji.

Kristina: Na koji nacin bi se hrvatska vlada mogla angažirati i poduprijeti franšizno poslovanje.

Robert: Hrvatska vlada bi mogla pomoći kandidatima za franšizu da dođu do sredstava potrebnih za početak franšiznog biznisa na jednostavan način i uz povoljne uvjete. Također bi trebala pomoći ljudima koji imaju odličan koncept i htjeli bi postati davatelji franšize. Takvih poduzetnika sve više ima kao i onih koji žele to postati.

{ 6 comments… add one }
  • matejapavlic 14/09/2011, 12:47

    Dobro analizirano i istraženo. Toga fali kod pisanja o tim temama.

  • Senka Borovac Zekan 17/11/2011, 00:16

    Oduševila me Vaša stranica o franšizi. U Hrvatskoj je zaista teško doći do podataka o franšiznom poslovanju, prilikama, pozitivnim i negativnim iskustvima……Svaka je zemlja specifična, pa tako i Hrvatska i ne slažem se s tim da je svaki franšizni koncept primjenjiv baš u svakoj zemlji. To se jasno pokazalo na primjerima Subway-a i Costa Cafe-a. Jedino me iznenađuje kako oni koji su uložili u spomenute franšize nisu uložili i u istraživanje tržišta. Uštedjeli bi sebi silne novce.

  • RobertBilic 17/11/2011, 01:31

    Hvala na komentaru. Ovo je interesantna tema za novi post 🙂

  • Tihomir Kutnjak 22/11/2011, 13:37

    Čitajući Vaš blog primjetio sam da se na njemu nalazi izuzetno puno kvalitetnih i korisnih informacija te da se razumijete u problem franšizinga. Dakle, imao bih nekoliko pitanja o pokretanju posla i franšize te bih Vam izložio ideju koju imam jer me izuzetno zanima Vaše mišljenje, te se možda i uključite u provođenje ideje, pa me zanima na koji način bih Vas mogao kontaktirati.

  • RobertBilic 23/11/2011, 01:45

    Poslati ću kontakt informacije na vaš mail.
    Pozdrav

    Robert Bilić

  • milan 12/11/2012, 12:58

    Pozdrav,
    Bio sam skoro u Beogradu i tamo Costa Coffee koliko sam ja video radi dosta dobro i ima nkoliko lokala po celom gradu.Kelneri sluze kafu i kolace tako da uobocajenog- sluzi sam sebe nema.Alkohol se takodje toci i prikazuju sport na plazmama kako u basti tako i unutra.Mislim da s tim malim prilagodama Beogradskom trzistu CC je uspo kao franchise brand.

Shares